Volim ljude sa kojima je lako. Kod kojih sve može. Koji ne mozgaju više nego što je potrebno, ne prebiraju po uspomenama, ne strepe od sadašnjosti, ne paniče zbog budućnosti .
Volim ljude koji svoja dostignuća dele u bescenje, iako zlata vrede. Veliki su u mojim očima. Carevi su.
Volim one koji odmah kažu : da, hoću, važi, hajde ...zato što umeju i mogu i lako im je to .
Volim ljude koji umeju da vole i koji svoje voljeno biće uzdižu do neba da ga pokažu Bogu i podele radost sa njim.
Volim one koji poznaju sve zakone i tajne života. To znanje se ne uči , sa njime se rađamo ali ga zaboravljamo.
E, pa ja volim one koji nisu zaboravni !
Malo je takvih ljudi. Rasuti su svuda po svetu pa ih je teško sresti. One koje sam srela ljubomorno čuvam u svom srcu. Kako i ne bih kada smo od iste sorte.
Ponekad se zapitam, kako bi izgledao svet da je više "NAS" od "ONIH" ?
Da li bi zemlja izgubila svoju petodimenzionu super gravitaciju ? Da li bi se kosmos urušio zbog diverzije kvantnih teorija subatomskih čestica ?
Jedva čekam da proradi hadronski kolajder. On će sigurno dati odgovore na ova moja pitanja ?! A možda i neće ?!
Jer izmislili su ga "ONI" za svoje potrebe a ne "MI" !
Pi, kako sam se sad smorila .
Ana San Snova Milinović
Нема коментара:
Постави коментар