Translate

недеља, 20. март 2011.

NAŠE PRIRODNO STANJE

   
Ja imam jako telo, kao stablo hrasta. 
Niz moju hrapavu koru trčkaraju razne bube, 
mravi se ljube i larve koru dube. 
Moje ruke, vižljaste grane, ponekad se zamrse u oblake
 i tada vreme stane i polovi promene strane i naelektrisanje.
 Sve se izokrene naglavačke, samo ja i moji oblaci ne
 jer to je naše prirodno stanje.

  U mojoj krošnji vole da se gnezde vrane. 
Ujutru, pre nego što sunce grane, 
lepu frizuru mi naprave
 i onda u horu simfonijom dočekaju zoru.

A kada se hrast zaželi slobode, 
moje korenje se pretvori u noge 
i škripavim koracima od sedam milja
 na drugi kraj sveta ode.
Sa sve oblakom u mojoj krošnji.
Sa sve bubama u mojoj kori.
Sa sve vranama na mojim granama.

Ana San Snova Milinović  

                                               

Нема коментара:

Постави коментар