Translate

уторак, 16. децембар 2014.

METAFIZIKA

Išla sam u prodavnicu 
da kupim kilo brašna i kvasac
kada sam na uzanoj stazici između kuća
ugledala neku veliku bubu
kako se koprca na leđima.
Prišla sam i okrenula je  na noge,
a ona je brzo pobegla u gustu travu Đurinog dvorišta
ne rekavši mi ni hvala.
A i zašto bi ?
Jer mene je Bog i poslao na Zemlju
da baš tog dana, tog trenutka i na tom mestu
spasem bubu iz nezavidne situacije.
Ceo moj život je išao ka toj vektorskoj tački 
linearnog preseka prostora i vremena.

A jednom, bio je jul sećam se,
osa mi je zarila žaoku do koske
kada sam zagnjurila ruku u bure sa kišnicom
da je spasem od davljenja.
Urlajući od bola iščupala sam otrovni žalac, 
a moj muž je otrčao iz garaže u kuću da donese rakiju,
natopio je neku krpu i stavio mi oblogu na ruku.
"Hočeš da idem do apoteke da ti kupim nešto"-upita
"Hoću-rekoh rondajući- kupi mi lubenicu."
I kupio je jednu ogromnu od 15 kila,
rasporio je veštim potezom noža 
i pružio mi njeno srce,
a ja mu nisam rekla ni hvala.
A i zašto bih ?
Jer Bog ga je i poslao na Zemlju
da mi kaže da se osa iz bureta ne vadi rukom,
već nekom grančicom,
a on je za to vreme čeprkao nešto oko kola,
umesto da ispuni smisao svog postojanja.

I dok su mi slane suze curile niz lice
i mešale se sa slatkim sokom lubenice,
zagrizla sam njeno crveno srce
kao Pigmej koji je u istom tom trenutku
na drugoj stani sveta u neprohodnoj kišnoj šumi
zario svoje zube u toplo srce 
tek ulovljenog divljeg vepra,
odajući time počast i zahvalnost Bogu
što mu je dao oštro oko i čvrstu ruku.
A njegovi saplemenici koji su malo dalje sakupljali
slatki koren, sočne bobice i plodove papaje, 
zgroženi tim prizorom glasno rekoše :"FUUUUJJJJJ"
I vraćajući se u selo uzanim puteljkom kroz gusto rastinje,
raspravljali su kako mu je takva grozomorna ideja mogla pasti na pamet,
besni što će morati da se pravdaju svojim ženama
zbog "tankog" ručka od par dlakavih gusenica i debelih crvića,
dok će se iz kolibe Phatine žene širiti miris paprikaša 
sa svinjskim kolenicama...

Ana San Snova Milinović

недеља, 2. новембар 2014.

PRIČA O BABI , LIMUNU, VIMU i ČAJU (nek ide život, veslaj)

U zlatnim danima mog detinjstva, deca su ubijala dosadu hvatajući zjale, pa tako i ja.
Sedim u dvorištu, gledam u nebo i strpljivo čekam da proleti neka zjala da je uhvatim.
I taman kad je najinteresantnije, baba me preseče strogim glasom : "Umesto što hvataš zjale , bolje bi ti bilo da opereš sudove, a posle idi da vežbaš matematiku, hoćeš da se ona tvoja jadna majka šlogira kad ode na roditeljski!"
"Ali babaaaaaaaa.....dobro, idem da operem sudove ! El moram i šerpe ?"
" I šerpe naravno, ali nemoj samo da ih smandrljaš k'o što znaš !"
" Izribaću ih pedantno."
" E, da vidim i to čudo"
I tako, dok ribam dno šerpe vimom sa mirisom limuna, razmišljam o korenu broja 235 na kvadrat i šta je to koren nekog broja i čemu služi i kako taj koren može u životu da se primeni ?!?! U stvari, kako ću ja taj koren broja 235 na kvadrat da primenim konkretno u svom životu ?
Ni do danas nisam ukapirala a ni primenila. Valjda to ide jedno sa drugim....
Ali, zato sam naučila da besprekorno ribam šerpe, ma možeš u njima da se ogledaš kako se cakle !
Ovu priču sam ispričala ne zato što sam se setila moje pokojne babe (Bog da joj dušu prosti) već zato što sam malopre pila zeleni čaj sa aromom limuna koji je imao isti miris (i ukus) kao onaj vim iz zlatnih dana mog detinjstva. Bože me oprosti.
Nek ide život. Veslaj.

Ana San Snova Milinović

петак, 27. децембар 2013.

ČARAPE


Kada imaš sestru, obujete neke šarene čarape, bilo koje (mogu biti i stare) sednete na pod i pričate.
Moja sestra i ja ne ličimo, pa se nikada nije desilo da nas ljudi zamene ili kažu :"Hej, znam, ti si Draganina sestra" ili "ti si Anina sestra poznao sam te po očima ili po nosu ili po osmehu..."
Dragana i ja smo potpuno različite.
Imamo drugačiji oblik i boju očiju, pa samim tim i svet vidimo na drugačiji način. Imamo različita usta pa naše izgovorene reči imaju drugačiju formu i značenje.
Dragana ima ruke koje je nasledila od čukun dedine familije a ja od tamo nekog nepoznatog predka još iz vremena kamenog doba . Isto je i sa svim ostalim delovima našeg tela.
Ali ono što imamo veoma slično su naša stopala. Ona toliko liče, da nas često odvedu na ista mesta. Čak i ako mi se ne ide, moja stopala obuju cipele i sama krenu jer znaju da je Dragana tamo.
Na ovoj fotografiji neću označiti ko sam ja a ko je Dragana jer baš volim kad imamo nešto isto pa ljudi ne znaju ko je ko.
Ipak kada bi moja mama videla ovu fotografiju ona bi odmah znala da je čarapa na kojoj viri končić moja, jer bi ga Dragana momentalno odfikarila makazama, a ja ne, meni je baš sladak....

Ana San Snova Milinović

субота, 10. август 2013.

MOJA LEGENDARNA JAKNA


Juče je jedna (meni nepoznata) žena (na fb),
ničim izazvana (sem možda apstinencijalnom krizom)
iskritikovala javno moju jaknu,
rekavši da je ružna i neprimerena
i da njeni reveri služe na sramotu
modnim kreatorima i svetskim modnim trendovima,
ne znajući da je ta ista jakna,
nekad davno (pre 5 godina),
bila ekskluziva jednog kineskog lokala,
visila je ponosno na ofingeru,
imitirajući bogatu kožnu rođaku iz Knez Mihajlove
i mamila uzdahe prolaznika iza musavog izloga,
u hladu rascvetale lipe, kraj zemunske pijace.
Sećam se da sam izbrojala zadnjih 1.600 dinara
(pripremljenih za bakaluk)
i vratila se kući bez luka, krompira, paradaiza i paprike,
ali zato je tu bila Ona,
vrhunac kreativnog nadahnuća kineskog krojača Wei Wenga
iz daleke provincije Liaoning.
Moj muž je gledao u prazan ceger i rekao :
"Ma važno je da si ti meni lepa, nek ide život."
I posle smo nedelju dana jeli uštipke i prženice
(srećom imala sam i jedno pile u zamrzivaču koje sam podelila na 5 delova)
ali najvažnije je da sam bila lepa
i da mi je jakna stajala kao salivena.
U njoj, odjednom više nisam bila ona obična Ana, svakodnevna,
već potomak drumskog ratnika i srebrnog vetra,
skupljača kišnih oblaka i tropske princeze,
krotitelja zmajeva i tkalje paukove mreže,
a jakna je postala moja saputnica na svim važnim događajima:
svadbama, rođendanima, koncertima i krštenjima,
sahranama i opelima,
prokrstarile smo uzduž i popreko celu vaseljenu
i uvek je nepogrešivo znala kako da pokrene ovo moje telo,
koje voli da kroz prozor udobnog doma posmatra daljine.....
A kako je taj Wei Wengo uspeo da čak sa drugog kraja sveta pročita moj genetski kod i sašije jaknu bez merenja baš po mojoj meri, ostala je tajna do današnjih dana.....
I zašto sam sada sve ovo napisala....stvarno ne znam....jer moja jakna je legenda sama po sebi i nisu joj potrebni nikakavi demanti....
Ana San Snova

недеља, 16. јун 2013.

ČAROBNA KAPIJA


Jednog toplog septembarskog jutra, sedeli smo na kamenom zidu pored kapije, ušuškane u raskošne cvetove bogumile, boje ciklame .
Ti si pravio jedrilice i robusne jedrenjske od papira i puštao da otplove niz staklenu površinu neba i mora, koji su se stapali u nevidljivu zlatnu nit na horizontu .
Ja sam zabacila udicu i upecala ti za ručak zubaca od 15 kila, ali kada me je pogledao svojim nežnim ribljim očima, probudio je u meni sažaljenje i nisam mogla da ga ispržim na roštilju, već sam ga pažljivo vratila u vodu uz izvinjenje zbog uznemiravanja .
Zato smo za ručak jeli feta sir, masline punjene crvenim papričicama i bademima i ražani hleb sa zrncima suncokreta u sredini .
Posle sam namazala tvoj nos maslinovim uljem da ne izgori od sunca, a kamene stepenice su nas pozvale da im se pridružimo u šetnji do plaže .
Dok smo stajali na toplim šarenim oblucima, talasi su zapljuskivali naša bosa stopala .
Stavio si desnu šaku na moje levo rame a moja bretela je nežno poljubila jagodice tvojih prstiju .
Pogledala sam te u oči i tada sam te prvi put videla i prepoznala .
Maestral je sa daleke pučine doneo čarobnu pesmu sirene, koja je taj trenutak u vremenu učinila nezaboravnim a naše duše upisala u knjigu besmrtnih. . .

Ana San Snova

среда, 12. јун 2013.

AUTORSKO PRAVO MILIH I NOVIH


Svojim pesmama sam dala autorsko pravo,
da skitaju po svetu kad god im se prohte
i pričaju u moje ime sve što im padne na pamet,
pod uslovom,
da se pridržavaju kodeksa ponašanja predaka
koji nalaže,
da gde god ste novi, morate biti mili
i na osnovu toga su nadenuli sebi prezime
Mili - novi i dodali malecko ć na kraju,
kao ćubicu na šarenoj perjanici,
jer voleli su da se igraju i šale
ti moji preci.
To im je bio zanat.

Ana San Snova Milinović

среда, 16. јануар 2013.

VREMENSKI PARADOKS IZMEĐU LjUDI I PASA



Tačno u podne, tog vrelog avgustovskog dana, sedeli smo moj pas Aki i ja u debelom hladu ispod stoletnog oraha.
On , rođen 30 godina posle mene, prestigao me je davno po svojoj mudrosti i životnom iskustvu (nikada mi nije bio jasan taj vremenski paradoks između ljudi i pasa).
Gledao me je sa smeškom u očima, kao što učitelj gleda svog najdražeg đaka koji ga podseća na mladost .
Jeli smo kikiriki umočen u karamel i susam i bili smo toliko lenji, da nas je čak mrzelo da oteramo mrava koji je trčkarao po našim nogama, leđima i vratu i krao nam najlepše zalogaje iz usta ...

Ana San Snova Milinović

MOJ SUSERET SA ŽABOM

MOJ PISMENI SASTAV IZ SRPSKO-HRVATSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
(5. razred) SLOBODNA TEMA :
"MOJ SUSRET SA ŽABOM"

Čupkala sam travu pored ograde (po kazni) kad mi se odjednom u ruci našla žaba.
Vrišteći na sav glas, bacila sam je daleko od sebe, ni sama ne znam zašto ?!
Možda zato jer mi je baba kada sam bila mala rekla :
"Žabu ne smeš da diraš. Ako te popiša, izaći će ti bradavice na ruci !"
Malo kasnije, kada sam videla da me nije popišala i kada me je prošao strah, otišla sam da pogledam da li se žaba povredila od pada ali ona je već odskakutala u svoje skrovište jer je i njoj njena baba rekla :
"Čuvaj se ljudi ! Ako te uhvate, počupaće ti batačiće i poješće ih !"
I tako smo žaba i ja zbog naših baba pobegle jedna od druge a možda smo mogle da postanemo prijateljice jer meni nikad u životu ne bi pala na pamet ideja da pojedem žabi batačiće. Ako neko treba da me se plaši, onda su to kokoške...eventualno.

Ocena : nedovoljan (1+) promašena tema

Ja : "Ali nastavnice, kako slobodna tema može da se promaši ?"
Nastavnica : "Trebala si da pišeš nešto u vezi letovanja."
Ja : "Aaaa da ! Mogla sam da napišem temu : "Moj susret sa kornjačom na letovanju ."
Kada sam bila na moru išla sam strmom stazicom prema plaži kad odjenom ispred mene izađe kornjača iz žbunja i pogleda me pravo u oči.
Baba mi je rekla :"Kad sretneš kornjaču i pogleda te pravo u oči, zaobiđi je u širokom luku zato štooo.........Nastavnice, zašto ste mi obrisali taj plus pored keca....nemojte molim vas grdiće me mama, kako da joj izađem na oči sa golom jedinicom bez plusaaaa ...."

Ana San Snova Milinović

RIĐA SVETA KRAVA


Kada sam bila riđa sveta krava,
što u kamenjaru bezvodnom preživa,
shvatila sam šta je u životu suština .
Požurila sam tada među ljude,
da sa njima podelim svoja otkrića,
ali ljudi su neka čudna bića,
kravljem jeziku neuki,
nisu shvatili svu tu gužvu ,
pa od mog mukanja pomisliše,
da mi je vreme za mužu.

Kada sam bila oblak
i gledala svet odozgore,
videla sam da se ljudi,
smrače i naoblače kada vole.
Zato sam rešila da zaobiđem sve protokole,
siđem na Zemlju dole,
pretvorim se u primerak ljudskog roda
i naučim vas da je ljubav SLOBODA...

Posle svih lekcija neuspešnih,
ja bih sada u svoje stanište da se vratim.
Ma, ne mogu više sa vama da se patim.
Htela bih ponovo da postanem oblak ili krava,
ali nisam znala jedno pravilo staro :
"Kada jednom postaneš čovek, to ti je za stalno !"

Ana San Snova Milinović

уторак, 15. јануар 2013.

ISTINITA BAJKA O ZLATNOM DOBU

Jednog toplog septembarskog dana moja mama reče :
"Uh, koja vrućina. Kako bih sad rado pojela sočnu nakiselu jabuku."
A moj tata (koji je bio Titan) čim je čuo njenu želju, ne časeći časa otišao je u šumu i pred zoru se vratio sa stablom divlje jabuke prebačenom preko desnog ramena.
Drvo je zasadio u bašti baš na onom mestu gde je bio mamin omiljeni kutak za čitanje i vez.
I tako, sede oni ispod zelene krošnje u debelom hladu, grickaju opore jabuke od kojih su im se skupila usta i tata reče :
"Baš nešto razmišljam Vera, šta bi mojoj ćerki mogao da dam u nasleđe? Šta ti se kod mene najviše sviđa?"
"Paaaaaa... kod tebe mi se sve sviđa" - nasmeši se mama koja je bila prekrasna kao i sve šumske vile iz njenog plemena - "ali najviše mi se sviđaju tvoje titanske ruke ."
" Dobra ideja" - obradova se tata - "pokloniću joj svoje ruke !"
"Ali tataaaaaa - proderah se piskutavim glasom (jer tada sam još uvek bila u obliku tačkice u maminom stomaku i nisam imala snage da vičem kao sada) - "šta će mi tolike ručerde ?!!! Ja hoću da budem princeza šumska vila !"

" Tišina!"- naroguši se mama - "naravno da ti trebaju titanske ruke! Sa njima će tvoj zagrljaj biti velik i topao! Sem toga neće ti biti pretežak ni jedan teret u životu. Sve što je drugima teško, tebi će biti jednostavno i lako "- mama je pokušala da me uteši kad je videla da mom plakanju nema kraja.
"Sve će biti jednostavno i lako!? - U sekundi je presahnula i poslednja suzica iz mojih nevidljivih  očiju. 
"Da, kao što rekoh !"
" Hmmmmm.....Pa dobro, onda važi....."

Prošla je jesen i ledena zima a mama i tata su nestrpljivo iščekivali da se rodim. Familija i komšije su nagađale da li ću biti Titan ili Vila nabrajajući prednosti i vrline jedne ili druge opcije. 
 Jednog prohladnog martovskog jutra (sneg se još nije otopio sa nežnih cvetova visibabe) došla sam na ovaj svet. Talasasta kosa žuta kao klasje zrelog žita dosezala mi je skoro do kolena a radoznalim plavim očima bez straha sam gledala svet oko sebe. Moje velike i jake ruke snažno su zagrlile tatina ramena pre nego što me je iz porodilišta odneo kući.
Čim smo prešli kućni prag čuo se zadivljeni žamor okupljene familije: "TITAN VILA!"
Nisu mogli da veruju svojim očima šta vide i kakva ih je sreća zadesila, jer legenda kaže da se 
Titan Vile rađaju jednom u 10.000 godina i to samo iz čarolije ljubavi čiste kao suza. 
Čak ni baba Draga koja je zasadila žir divovskog zapis hrasta zaštitnika i prebrojala 3.250 leta i zima nije videla ni jednu Titan Vilu za života.
Prišla je pažljivo, zagledala mi se u oči i nežno upitala:
"Šta nam ti dete donosiš? Koja je tvoja čarolija? Ko si ti?"
" Ja sam zvezdotočac i multimedikus"- šapnuh babi na uvo toplim i mekanim dečijim glasićem, lagano je  dodirnuvši  svojim velikim titanskim rukama. Skoro nevidljivi tračak svetlosti iz mojih prstiju prešao joj je preko lica i očiju i za tren izbistrio  mutan, starački pogled.
"ZVEZDOTOČAC I MULTIMEDIKUS !"- Baba Draga je ponosno objavila radosne vesti a sve prisutne je ozarila sreća jer su znali da od tog trenutka počinje zlatno doba blagostanja njihovog plemena.

Ana Milinović


U OSVIT NOVOG MILENIJUMA



Fragment vremena,
sakriven ispod kamena,
na obali Mesečevog jezera,
čuvao je odjek tišine sa ljudskih usana,
još iz pradavnih pravekova,
kada su se Bogoliki sporazumevali srcima
i toplim osmehom iz pogleda ,
sve dok jedan neobičan predak,
nije izmislio prva slova
i tako postao Imenitelj
svih stvari , osećanja i pojava,
(koje su time izgubile svoju vrednost i smisao)
a duše Bogolikih postale Čovekolike,
u tamnom bezdanu želja i poroka,
u osvit novog milenijuma.

Ana San Snova Milinović

TELEGRAM




Držao si me na dlanu, dragocenu česticu pramaterije i svakoga dana tačno u podne gledao kroz moje providno telo prema nebu .
Mislila sam tada da se diviš i proučavaš nijanse solarne oluje koja se replicirala u genijalno osmišljenim bozonima moje kristalne strukture ali ti si u stvari izračunavao trajektorije i efemeride svog novog zvezdanog putovanja i odbrojavao minute do nulte tačke.
Osmog dana si otišao.
Tvoje biće se stopilo sa stratosferom boje oniksa a vetar je rasuo poslednje, jedva čujne reči iznad Velike pustinje :
"SPEKTAKULARNI IZUMI SU ZASNOVANI NA JEDNOSTAVNIM REŠENJIMA !"
A ja sam se tog nezaboravnog jutra osećala upravo tako : jednostavno spektakularno !
Predamnom je bilo svo vreme ovoga sveta...

Znaš da ti nikada nisam dosađivala ali sada je situacija urgentna.
Još uvek čuvam tajnu tvoje jedinstvene formule ali ne znam koliko ću još dugo moći ...
Vrti mi se u glavi od ovog beskrajnog hodnika hadronskog kolajdera...ubrzanje već odavno prevazilazi sve parametre moje izdržljivosti...moja struktura se lagano raspada... a onda znaš šta sledi...
Ako želiš da sačuvaš svoja voljena bića i dragocenu planetu, požuri i vrati se što pre jer sam već počela da odbrojavam vreme unazad ...do nulte tačke .
Izvini.

Zauvek tvoja, spektakularna čestica.
Veliki pozdrav sa Zemlje .

Ana San Snova Milinović



недеља, 13. јануар 2013.

NA DANAŠNJI DAN


"Na današnji dan, moji mečići prvi put izađu iz jazbine da upoznaju vetar u kome se sakrilo proleće"- zabrunda mrka medvedica .
"O, drago mi je da to čujem "- reče razneženo Bog .
"Na današnji dan, moje klice prvi put izmigolje iz naručja zemlje i provire napolje da pozdrave Sunce"- prošaputa trava.
 "O, kako je to uzbudljivo"- nasmeši se Bog .
"Na današnji dan, moji štenci prvi put zakevću na Mesec i sklope tajni savez sa njim"- ponosno zalaja keruša .
"O, kako je to tajanstveno"- Bog nežno prisloni ruku na njenu toplu njušku .
"Na današnji dan, vrapčići se izlegu ispod strehe i svojim cvrkutom razbude ceo komšiluk"- tigrasta mačka sa zelenim očima lenjo se protegnula oštreći kanđže na stablu trešnje.
"O, kako je to simpatično " - zasmeja se Bog , zapretivši joj kažiprstom .

"Na današnji dan obeležavamo dan borbe protiv genetski modifikovane hrane" - reče muškarac .
"Na današnji dan obeležavamo dan borbe protiv trgovine ljudima"- reče žena .
"Na današnji dan obeležavamo dan borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droge"- reče dečak.
"Na današnji dan obeležavamo dan borbe protiv nasilja u porodici"- reče devojčica.
"Na današnji dan obeležavamo međunarodni dan izbeglica"- rekoše baba i deda u glas.
"Na današnji dan obeležavamo dan borbe protiv porobljivača i agresora" - reče Nato zvaničnik .
Bog ne reče ništa .
Zelenooka mačka odskakuta za mišem .

 Ana San Snova


петак, 11. јануар 2013.

ZABORAVLjENI JEZIK SAN SNOVA


Ljudi iz plemena San Snova govore jednim skoro zaboravljenim prastarim jezikom u kome nema grubo izvajanih, špicastih i ćoškastih slova, pa samim tim ni grubih reči ni rečenica jer su njihove misli satkane od tišine izlazećeg sunca, uzdaha zalutalog vetra i šapata tajanstvenog tirkiznog okeana.
San Snovci nemaju neke posebne fizičke osobine po kojima biste ih prepoznali, mogu biti debeli ili mršavi, visoki ili niski, vižljastog ili  zdepastog stasa, savršeno lepi ili savršeno ružni ali zato svi, od prvog do poslednjeg (bez izuzetka) imaju karakteristične oči koje se uvek smeju i zagrle vas svojim pogledom i  kad vas prvi put vide u životu i kad se zauvek rastajete.
Njihove oči ne poznaju razliku između imperatora i prosjaka i ne razumeju se u svetske monete koje služe za potkusurivanje i prikrivanje karakternih osobina.
Sa beskrajnom pažnjom i neutaženom radoznalošću posmatraju svet i ljude oko sebe. I ne prestaju da se čude, čak ni u poznoj starosti....

Prvi put sam se susrela sa drugim plemenima kada sam krenula u prvi razred osnovne škole.
Vratila sam se kući posle časova i demonstrativno rekla mami :
"Neću više da budem San Snova!"
"Šta to znači "NEĆU" ?" - upitala je mama začuđeno jer u jeziku San Snova ne postoji reč neću.
"To znači da HOĆU da budem nešto drugo!"
"Kako da budeš nešto drugo ? Svako je ono što jeste. A šta bi htela da budeš ?"
" Paaaaa, na primer : Gromoglasna ili Strahotresna ili Urnebesna ili Šupljoglava ili Miguljica Zmijuljica ili....Smorena....Da, oni su najpopularnije pleme u školi, hoću da budem Smorena!"
"Polazi u sobu kažnjena si ! Mesec dana nećeš gledati Mupet Show! Što se nisi setila da se ugledaš na pleme Bubalica - Sveznalica, barem bi imala neke koristi u životu!"
"Ali mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !!!!!"
"A tek ćeš nagrabusiti kad ti otac dođe sa posla!"
"Šta znači reč "NAGRABUSITI" ?"
"To znači da ćeš videti svoga Boga!"


Međutim, kad je tata kasnije popodne stigao kući nisam videla Boga kao što mi je mama obećala.
Dok mu je postavljala ručak i pričala šta se tog dana dogodilo, tata je samo nehajno mahnuo rukom i rekao:
"Ma šta se ženo nerviraš, ovo naše dete je San Snova ali skroz. Nema šanse da Miguljice i Urnebesci utiču na nju.
Hajde reci, da li je neko u našoj familiji tvrdoglaviji od nje....
A ako se slučajno smori, samo joj daj da pere sudove i sređuje kuću pa će odma' da je prođu bube."
I tako, u smislu prventive od raznih buba, od tog dana  sam pored školskoh obaveza bila zadužena i za pranje sudova i smatrala sam to velikom nepravdom sve dok nisam porasla i shvatila da su zakoni mog plemena veoma moćni i savršeno mudri.
Nas San Snovce Bog je blagoslovio da do velikih životnih fiozofija možemo da stignemo i perući gomilu masnih sudova iznad sudopere.
 Hvala mu na tome. Baš je lepo kad sve znaš a ne moraš mnogo da mozgaš i lupaš glavu. Ili da bubaš, Bože sačuvaj, pu, pu daleko bilo....

Ana San Snova  Milinović


четвртак, 10. јануар 2013.

PROLEĆNA IDILA

Osećaj nestrpljenja i osujećenosti, rastao je kao talas plime u mojim grudima, dok sam gledao tragove utisnute u vlažnoj zemlji.
Grickao sam vrh vlati trave na kojoj je još lebdeo miris njenog tela, neoprezno zaboravljen u prolazu.
U tom momentu, mrav koji je nešto istraživao na grani hrasta, okliznuo se i pao na moju glavu, tik iza desnog uva .
" Vidi, vidi, koga to imamo u gostima ?! Malog gospodara mravinjaka. Odlično, kao poručeno ! Ti si ovde po ceo dan i sigurno znaš sve o njoj. Neću te pustiti dok mi ne ispričaš svaku sitnicu u detalje !
Mrav se nije dao zastrašiti ni podmititi. Prezrivo odmahnu glavom i oglasi se prodornim krikom, koji je bio nečujan za uši ali je parao mozak kao oštro sečivo .
Istog trenutka iz mravinjaka su istrčale legije mrava, u formacijama koje su naizgled bile haotične, ali baš zato nisu obećavale ništa dobro.
Našavši se u neprilici, brzo sam pustio svog zarobljenika da slavodobitno odšeta prema svojim saplemenicima.
Na ulazu u mravinjak, okrenuo se nehajno i sa zlokobnim sjajem u očima reče: "Od sada u širokom luku zaobilazi našu teritoriju . Upozoren si !"
Pokunjeno sam koračao krivudavom stazicom prema ivici šume i tada, odjednom, gle čuda, čuo sam umilni meki glas koji me doziva preko livade.
Moja voljena, mila, dragocena, nedodirljiva....konačno !
Podigao sam glavu i zameketao radosno. Potrčao sam prema njoj pun nove životne radosti i ushićenja.
Sunce je obojilo moje rogove u zlatnu boju kao krunu pobednika. Moje gusto krzno mirisalo je na proleće....

Ana San Snova Milinović

TVOJE OČI


U tvojim očima su skrivena dva sveta.
U desnom oku je grad sa zgradama od tirkizne riblje krljušti i ogradama od vanile.Trgovi se talasaju od slapova vode, koja izvire iz čeljusti krilatih lavova. Sunce se prelama na lelujavim ulicama popločanim Lace Agatom, Malachitom i Rose Quartzom. Parkovi žubore dečjim smehom. Drvoredi škripe pod teretom rascvetalih grana .
Tvoje desno oko me gleda sa radošću .
Ono prepoznaje moje korake kada naiđem ulicom još izdaleka. A kada mu se približim, jednim pogledom me pretvori u šumsku vilu, oboji mirisima  divlje jagode i razbaca po mračnom nebu kao vatromet.
U tvom desnom oku ja sam ponekad leptir, nekad delfin, akrobata na trapezu, vidar, pesnik, skitnica i policajac i pajac ali nikada nisam obična, jer tvoje desno oko zna da ja nisam obična, čak i kada sam najobičnija ...
Tvoje levo oko je kamena tvrđava oko grada, sa kulama od kedrovog drveta visokim do nebeskog svoda. Tvoje levo oko u sumrak razgovara sa bogom i tada poprima oblik anđela koji me nežno uzme u naručje onda kada sam plačljiva i ranjiva, besna, tužna i ružna ....
Kada uzmem mač i krenem sa duhovima da se borim, tvoje levo anđeosko oko mi oštricu iz ruku skloni i jednim pogledom me u zlatnu ribicu pretvori i nauči, kako se po oblacima plovi.
Tvoje levo oko me gleda sa nežnošću. U njemu ću ja uvek biti dete.
U tvojim očima, ja mogu da budem ono što jesam i da radim što god poželim. A ja želim da naučim da letim i doletim do tvojih visina .

Ana  Milinović

AMSTERDAM


Stondirano telo Amsterdama, Golfska struja je obukla u raskošnu zelenu haljinu od morske pene mamurnog Severnog mora, ukrašenu čipkastim volanima bezobrazno purpurne boje, ukradenim od stidljivog Sunca što se u svojoj poslednjoj inkarnaciji rađalo na uglu ulica Nieuwedijk - Kalverstraat .
Ranije, te noći on joj je rekao :"I Ja Volim Tebe " (onim delom svog mozga koji voli da se prepusti zaljubljenosti bez zadrške i zavoli iskrenom ljubavlju, neukaljanom u kaljuzi proteklih vekova, kroz koje se planeta u očaju batrgala .
Drugi deo njegovog mozga, onaj koji je bio zadužen da sa matematičkom preciznošću skenira, skicira i secira ljudske duše, porive i pobude, automatski je instiktom prekaljenog veterana pritisnuo dugme opšte uzbune, stavivši u pogon sofisticirani sistem samoodbrane .
To prolećno jutro u Amsterdamu slučajnim prolaznicima je izgledalo sasvim obično i jednolično, ali njena čula koja su nuklearnim udarom izmeštena na drugu frekfenciju, sada su sa lakoćom i bez nepotrebnog filtriranja registrovala rezonance nečujnih zvukova, nevidljivih boja i bezbojnih mirisa .
Koračala je dva santimetra iznad sivog pločnika, dozvolivši mu da u vakumu međuprostora promeni svoju boju u metalik plavu.
Današnji dan je mirisao na jabuke sa pijačnih tezgi, lukovice lala iz Flower marketa i kapućino sa puno čvrste pene od punomasnog mleka i čokolade u prahu odozgo .
U današnjem danu je sve bilo stvarno i moguće. Kao i rečenica :" I Ja Volim Tebe "
Udahnula je vazduh punim plućima. Protegla je svoje telo samozadovoljno, vrhovima prstiju dodirnuvši nebesko plavetnilo. Zatim je nežno, tri puta kucnula u drvo lipe da probudi Drvenog Duha koji ispunjava želje.
Danas nije imala nijednu želju, samo je htela da podeli radost sa njim .
Pružila je svoj korak niz Zlatnu traku, vrteći u ruci kišobran bezobrazno purpurne boje, prkoseći vulkanskim oblacima i meteorskoj kiši ...
Pevušila je pesmu "Amsterdam" promuklim, nazalnim glasom, dok su kamenčići sa neba pravili "žabice" u Prinčevom kanalu...posle milijardu svetlosnih godina uz vatromet i prasak su stigli na svoj cilj, a onda su lagano potonuli u meki plodni mulj na dnu, o kome su eonima maštali putujući kroz ledeno prostransvo Vaseljene.

Ana San Snova Milinović

NINjA SAGA


Ja sam tvoj superheroj. Brzinom svetlosti, uz malo nežnosti iz dosadne svakodnevice te pred vrata raja premestim. Lako mrguda u tebi prevarim i sa usana ti osmeh izmamim.
A umem ja da budem i superplačljivica, koja pre nego ti na ramenu zaspi, slatke suze lije i izgubljene bitke bije, sa nepravdom, Bogom i sa tobom ...
Ja sam tvoj supersamuraj, što u senci obitava, koji te čuva i kada si budan i kada ti se spava. Jer ti i kada spavaš, imaš misli nevaljale a posle se pravdaš da nisi kriv što su tvoje oči tamo nešto bezobrazno sanjale .
Tvoja sam superpametnica, koja ti u parčiće razbije ljubavne strategije i čarolije, jer odmah na startu kažem: " Volim te." A ti onda vileniš i besniš i nije ti pravo ali ja sam takva, stvarno mi je žao .
Mi superheroji ne umemo da volimo obično ! Ili je grandiozno ili je komično, ali nikad, nikad tragično .
U našoj ljubavi sve je transparentno, transcedentno i još mnogo reči koje počinju sa "trans", koje izmisliše političari da kod širokih narodnih masa izazovu poverenje i dokažu svoje poštenje.
Mada u praksi, mi superheroji najčešće upotrebljavamo reči na slovo S : sreća, Sunce, srce, smeh, sloboda, slava, kiša.....ups....rekoh kiša ? To je na slovo K, ali dobro, može i kiša ako voliš...
Ma, daću ti ne samo kišu, već i tornado, tajfune, monsune, gromove i munje . Prirediću spektakularnu oluju, samo pazi da drugi ljudi to ne čuju, jer tražiće svakakve tričarije i za sebe, a ja sam privatni superheroj samo za tebe.
Nemam dovoljno super moći da ispunjavam i njihove želje, jer tvoji prohtevi su dovoljni da umore 4 super žene.....

Ana San Snova Milinović

OVO NISAM JA , OVO SI TI


U tamu, kao u sopstvenu kožu salivena, u nabore između posteljine i tvog tela sakrivena, dala sam sebi za pravo, da ti noćas režiram snove, sa mojom malenkošću u glavnoj ulozi. Tebi uvek (zauvek) na usluzi !
Iskoristiću svoju moć, da dosadan dan pretvorim u ludu noć i produžiću je svaki put po malo, sve dok ne pomisliš da ti je do mene baš mnogo, mnogo stalo...
Pa makar zbog toga u noć pretvorila sve naredne dane. Pa makar planeta morala da stane i unazad počne da odbrojava vreme, do onog trenutka, prapočetka, kada su se naše duše srele .
Jer vreme od tog trenutka postoji, sve drugo je bilo bez veze i zato se ne broji.
A do tada, pronalaziću još neotkrivene reči, prefinjene, mistične, erotične i blago toksične, koje najviše na tebe liče i po naravi su ti slične, da od njih napravim podsetnik: 101 razlog zašto te volim.
I jednom zauvek se rešim dileme, da li te volim samo zbog tebe ili zato što u tebi pronalazim najbolji deo sebe ?!
Ana San Snova Milinović

EXSPECTAT TEMPUS SAPIENS



Htela sam od vetra da pozajmim malo mirisa tvoje kose.
Ali on odlučno reče : "Ne može! Svaki vetar je ponosni zaštitnik jedne kose a moje plemenito ime je : Smeđi Vetar sa Mirisom Kokosa i Vanile."
Na kraju zaključi sarkastično: "Nemoj da to shvatiš lično ali moja je dužnost prva da njegovu kosu čuvam, od neprimerenih želja i nezakonitog otuđenja."
Dok šetala sam pokisla i jadna i od svog tog mirisa kokosa i vanile pomalo gladna, usudih se da poželim da sa njime jedan osmeh podelim .
Ali usne rekoše: "Ti mora da si stvarno luda? Zar ne znaš da taj osmeh čini čuda? Patentiran je i osiguran na gomilu para, jer ljudima srce slama. Ne može taj osmeh tek tako da se troši i deli, mnogi bi ga za sebe hteli."
Stajala sam na sred puta, besna i ljuta i sada već skroz bez nade, kad mi na um jedan spartanski zakon pade: "Sve što ti treba, može i da se ukrade !"
Ma ne, nisam ja u tom fazonu, radije ću u suzama da dočekam zoru.
Ko želje svoga srca spreči, vreme će sve rane da mu izleči.
Poslovica ova možda preteruje ali šta mi drugo preostaje nego da joj verujem.
Ana San Snova Milinović


MOJA NEAUTORIZOVANA AUTOBIOGRAFIJA


Najpre sam se zaljubila u pekara Peru .
Svaki dan bih u Perinoj smeni naručila tepsiju bureka sa sirom, nalaktila se na pult, lagano seckala i grickala hrskavu koricu, odvajala viljuškom grudvice sira, cevčila jogurt 2-3 sata i krišom u ogledalu gledala Peru kako u susednoj prostoriji razvlači kore za pitu .
Naša ljubav je trajala par meseci dok nisam nagurala 100 kila a Pera iz nekog nepoznatog razloga prestao da mi uzvraća poglede u ogledalu .
Pa dobro, šta da mu radim kad čovek nema ukusa. Naša romansa u ogledalu se neslavno završila a pekaru su posle toga zatvorili zbog lošeg prometa...Ali barem sam naučila kako se prave kore za pitu.
Vrlo brzo sam se vratila na staru kilažu zato što sam se zaljubila u gitaristu Simu .
Pare od užine sam štedela da kupim karte za koncerte a to je imalo blagotvorno dejstvo na moju liniju . I sve bi bilo super da nisam dobila bronhitis od dimnih efekata i konjuktivitis od lasera .
Doktor je rekao : "Sa koncertima je završeno !"
Plakala sam tri dana. Nije fer. Naučila sam repertoar svih domaćih grupa i onih u okruženju . Čak me je Sima  jedanput pogledao sa bine dok sam skakala i urlala u masi obožavatelja. Hej, nije to mala stvar ! I sad ništa !
Svoju tugu sam ugušila tako što sam se upisala na karate .
" Trening leči uplakano srce " -  govorila je moja baba .
Kao da me je pogodio grom iz vedrog neba kada sam ugledala karatistu Gvozdena .
Bože, šta je taj sve umeo da radi ! Glavom razbije 5 crepova kao od šale, laktom od daske napravi drvca za potpalu, oko struka savije metalnu šipku. Šaolin ludilo ....
Da skratim...na kraju ja zaradim crni pojas, ali šta mi to vredi kad sam istegla ligamente desnog ramena i istanjila meninskus na levom kolenu kao flis papir. I dan - danas me sve to žiga i štreca kad se menja vreme . Prokleti seksi Šaolin Gvozden ....
Na rehabilitaciji u banji , upoznam ti ja  pesnika  Đuru.
Nisam ni znala da sam se zaljubila dok nisam shvatila da sam preko noći postala hodajuća enciklopedija. Sipala sam citate i stihove kao iz rukava. Više nisam umela normalno da pričam. Svaka rečenica mi je bila vrelo mudrosti kao da sam sa banjskom vodom popila svo znanje ovog sveta .
Ali Đura je bio u nekom svom fazonu kao i svi pesnici .... pričaš sa njim a onda ukapiraš da on u stvari priča sam sa sobom . Pogleda te onim pogledom kao zmija žabu i ti taman pomisliš :
" Uaaau, sviđam mu se .."  - a onda skontaš da on i nije prisutan već u glavi slaže stihove i rime ...
Eto , to je to... Sledeći put ću vam ispričati kako je bilo kad sam se zaljubila u Majkla Džeksona i Kijanu Rivsa .

Moja mama : "Sva sreća da se nisi zaljubila u klošara Živka koji ceo dan cevči pivo ispred prodavnice ! "

Ja : "Srećom !"

Ana San Snova Milinović

UDOBNO POD OBAVEZNO


Sunčano nedeljno popodne u Beogradu je idealno vreme da fensi ljudi koji žive u centru i okolini obuku fensi garderobu, stave svoju decu u fensi kolica i krenu u šetnju po Knez Mihajlovoj ulici i Kalemegdanu.
I ja volim svu tu razdraganost i korzo i razgledanje izloga i sve to ali mi fali fensi garderoba.
Završni udarac mojim modnim egzibicijama zadali su komunalni inspektori rasteravši Cigane ispod prolaza na Zelenom Vencu.
I gde sad ja molim vas lepo da kupujem stvari ??? Sada moram da idem čak u blok 45 kod Kineza !
Srećom mama me je naučila 5 zlatnih pravila kada je garderoba u pitanju :
1. garderoba mora da bude čista
2. garderoba mora da bude udobna
3. garderoba ne sme da bude pocepana
4. kada ti garderoba omali ili ti se iz nekog razloga više ne sviđa pokloniš je nekome kome je taman i kome se sviđa
5. ljudi koji  mnogo para troše na garderobu su budale

" Čisto, udobno, zakrpljeno i budale " - ponavljala sam mantru posmatrajući na staklu izloga odraz svoje pomalo nakrivljene desne nogavice od pantalona - eh ti Kinezi, sve iskroje i ušiju na brzinu."
" Bitno je da je udobno  - reče moja ušinuta nogavica od udobnih pantalona .
" Da i jeftino " - rekoh ja sa neskrivenim zadovoljstvom izvadivši iz torbe papirnatu kesu sa kokicama koje sam iskokala kod kuće. Pa neću valjda za onaj prcvoljak od kesice koju prodaju na ulici da dam 50 dinara ???
Za te pare ću da kupim kartu za autobus . . . .a možda ću i da se švercujem. . . .

Ana San Snova Milinović

MOJ SAVRŠENI MUŠKARAC


Kada sam  bila dete, nisu postojali daljinski upravljači (da, ja sam bila dete u vreme paleolita)
Tada ste morali da ustanete sa stolice, pritisnete jedno dugmence i na taj način promenite kanal t.j. program na televizoru.
Ukoliko je  pri tom nešto šuštalo, krčalo, zujalo ili čangrljalo, okretali biste to isto dugmence ulevo ili udesno sve dok ne pronađete pravu talasnu dužinu.
Moj tata je redovno štelovao čarobno dugmence ili antenu svaki put kada bi počeo neki dobar film, tako da svim dobrim filmovima mog detinjstva fali prvih 15 minuta najvažnije radnje.
Omiljena serija čije sam emitovanje iščekivala cele nedelje je bila Muppet Show.
I tako, dok mama plete u drugoj sobi, ja smanjim ton da ne čuje šta gledam i tiho pevušim najavnu špicu emisije :
".... on the most sensational, inspirational, celebrational, muppetional, this is what we call  the Muppet Shoooooow...."
Naravno, nisam znala šta znače te reči ali sam pretpostavljala da je nešto senzacionalno, inspirativno i spektakularno ....
 Ubrzo bi moje uzbudjenje prekinuo strog glas iz kuhinje :
" Kakve to gluposti gledaš ?!"
" Ma ništa mama ... "
" Hajde odmah gasi televizor !"
" Ali maamaa zaštooooo? "
" Zato što ćeš sanjati košmare zbog tih nakaza ! "
" Ali nisu nakaze, baš je zanimljivo.... "
" Rekla sam nešto i neću da ponavljam ! " - reče moja mama, koja je u teoriji bila pravoslavna hrišćanka ali je u praksi  bez pardona primenjivala Bušido kodeks vaspitanja i ponašanja (što je u suštini isto)
I tako ja drhtavim prstićem pritisnem dugmence da isključim tv i sa suzama u očima odem u drugu sobu da spavam i sanjam prelepu miss Pigi i prepametnog žapca Kermita koji je imao sve osobine mog savršenog muškarca : inteligentan, pričljiv, vedar, talentovan i krajnje popustljiv prema njegovoj voljenoj Pigi (čak i kada ga ona mlatne preko nosa svojom slatkom fensi tašnicom ili nežnom ružičastom ručicom. Ali uvek s razlogom i opravdano i sa puno stila)
" Kada jednoga dana porastem , udaću se za muškarca kao što je Kermit šmrc , šmrc..." - tonula sam lagano u san , dok je mama završavala moj 105. po redu vuneni džemper koji nikad neću obući jer je glup i nije moderan, iako je super topao i udoban .....nema veze , nosiću ga po kući...

p.s.  draga mama, kakve li košmare sanjaju današnja deca . . . jadničci . . .
p.p.s.s. u međuvremenu , moja mama je postala Bušido - demokrata ( ili u prevodu digla je ruke od nas)
Ana San Snova Milinović


уторак, 22. март 2011.

DOLAZAK 5.3.1967.


Dugo očekivana planetarna konfiguracija dogodila se tog tmurnog prolećnog jutra baš kada se Sunce probudilo pomalo mamurno od košmarne noći .
Trenutak nepažnje medicinskog osoblja noćne smene bio je savršeno vreme da skliznem u ovu dimenziju .
Moj dolazak je protekao nezapaženo za sve ali nije promakao mojoj majci koja se momentalno rasanila od oštrog bola u karlici i pažljivo me osmotrila sa svih strana.
Od njenog nežnog dodira na mojoj glavi glatkoj kao porcelan izrasla je griva zlatnih uvojaka a u šućmuraste oči se preslikala zeleno plava nijansa neba koje je radoznalo virilo iza oblaka kroz prozor .
Trepnula sam dva puta da se naviknem na novu nijansu mojih očiju, što je izazvalo uzdah oduševljenja kod svih prisutnih .
"Ovo moje dete je lepo kao San Snova "- reče ozareno mama
"Ovo dete ne zna šta je strah"- reče razneženo Ksipeu Totek
"Ovo dete ne zna šta je blam" - reče fascinirano Bog
"Ovo dete dobija od mene čistu desetku za svoje čelične mišiće " - reče oduševljeno dežurni doktor
Iskoristivši momenat sveopšte nežnosti, dežurna medicinska sestra (čije se raspoloženje moglo formulisati kao blaga panika) diskretno šapnu dežurnom doktoru na uvo :
"Doktore, kasni mi već 17 dana...."
Dežurni doktor, specijalista ginekologije i akušerstva(najpoželjniji neženja beogradske bolnice "Dragiša Mišović") reče sa smeškom na usnama :
"Kako je divno imati jednog ovako slatkog anđelka !"
Bilo je to moje prvo dobro delo od trenutka kada sam došla na ovu planetu. A bilo je toga još dosta, ali pričaću vam o tome drugom prilikom.
Moram vam napomenuti da je moj kratkotrajni boravak u toj ustanovi (dok nisam otišla kući) ličio na letovanje u ekskluzivnom spa centru. I to sve zahvaljujući dežurnoj medicinskoj sestri .
Činite dobra dela uvek i u svakoj prilici. Isplati se .
Ana San Snova Milinović


SEDAM SEKUNDI


Ljubav je kada te ugledam u gomili ljudi i onda se odjednom ta gomila ljudi razlije u neprepoznatljiv žamor i nerazgovetne boje. U sredini te sveopšte gužve stojiš Ti meni nepoznat do tog momenta a u sledećem momentu već te znam i poznajem.
Desnom rukom nonšalantno skloniš kosu sa čela a meni se zanese pamet na onu stranu gde si pomerio svoj neposlušni pramen .
Zatim zagnjurim glavu u oblak skupih parfema i oznojenih tela koji lebdi blizu tavanice. U celoj toj konfuziji isparenja, osetim ukus samo tvoje jedne slane kapljice znoja što ti se krišom skotrljala niz vrat i nestala u slepom uglu izmedju okovratnika i ramena .
U tom trenutku prvi put shvatam opravdanost excentrično postavljenih rožnjača u mojim očima, koje dopingovane adrenalinom, poput X zraka iz rengen aparata skeniraju i kroz armirane betonske zidove a kamoli kroz tanani materijal tvoje odeće .
Vidim te skroz. Svako mišićno vlakno, strukturu dlačica, pore na tvojoj koži, hemoglobin kako tutnji kroz nevidljive kapilare u tvom srcu (zato zbog mene  ne moraš nikada da kupiš nešto skupo i markirano, ja se ne razumem u modu) .
Vidim električne impulse tvog mozga dok iz memorije prikuplja slova da skopi sledeću zanimljivu rečenicu i bira odgovarajuće emocije lica da je što ubedljivije proprati.
I dok opušteno pričaš sa svojim prijateljima, ja grozničavo razmišljam šta da kažem, šta da uradim, šta...šta...šta....jer već unapred znam da sve što kažem biće jezivo glupo i sve što uradim biće najtrapavije moguće .
Kupujem vreme od same sebe sabirajući u glavi napamet koliko je vremena potrebno da se čovek zaljubi .

Jedna sekunda da trepnem .
Druga sekunda da zastanem u pola koraka .
Treća sekunda da mi srce preskoči jedan otkucaj .
Četvrta sekunda da progutam knedlu koja mi se preprečila u grlu .
Peta sekunda da mozak obradi sve informacije .
Šesta sekunda da udahnem vazduh jer sam u medjuvremenu zaboravila da dišem .
Sedma sekunda da zašrafim rašrafljena kolena .

I dok ja tako sabiram, prebiram, oduzimam, delim, stepenujem, korenujem, šrafim i rašrafljujem, Ti lagano, poput one nevidljive kapljice znoja odlaziš u nepoznatom pravcu i ostavljaš me sa tragikomičnim i tragipaničnim izrazom na licu da se svadjam sa svojim Bogom što mi u zadnjem momentu nije šapnuo neko spasonosno rešenje.

Bog :" Ja ne znam šta bi ti još htela od mene ?"
Ja :   " Ja ne znam šta od ovoga gore može da mi se dogodi ?!"
Bog :" Može . Izgubila si mobilni telefon ."
Ja :   " Ma šta me briga, ionako ne znam ni jedan broj napamet a i one koje znam pogrešno sam upisala !"
Bog : "O , Bože...."

Ana San Snova Milinović

понедељак, 21. март 2011.

BRZOPOTEZNA BRBLjIVICA U TELU ĆUTOLOGA


Kada volim, ja doživim potpunu metarmofozu kao vanzemaljski super organizam kada prokljuvi genetski kod Zemljanina.
Na ovih mojih zakržljalih 160 cm u momentu dodam još 10.
Vrat mi se izduži kao da sam potomak Masai plemena, ramena se isprave, bedra zategnu, na vonderbra pomagalu popucaju kopče i šavovi .....
Hodam kao da mi je kamenčić upao u levu cipelu. Čudno zanosim ulevo i udesno iako je put potpuno ravan i bez krivine na vidiku.
U tvom prisustvu mlataram rukama kao hobotnica kada upadne u turbulenciju iza nuklearne podmornice. Nesebično ti delim slučajne dodire i prijateljske zagrljaje svojim razdraganim pipcima .
I sve mi je smešno. Šta god da glupo odvališ ja se cerekam kao luda na brašno : "Super. Jao, stvarno ? Divno hahahah..."
Ja, koja sam inače ćutolog, naprasno postanem brzopotezna brbljivica, koja izgovara tri reči odjednom i drobi rečenice kao vodenični kamen, pa da bi me razumeo, moraš pažljivo da gledaš u moje usne  koje se talasaju kao mladi zasadi vinograda na plodnim brdašcima i udolinama Kalabrije .
Dok pričamo, snizim ton za oktavu i smekšam boju glasa da zvuči kao saten, pa na njegovim naborimau slučaju potrebe mogu da skliznem do tvog uva i ponovim ti ono što malopre nisi dobro čuo.
Usput iskoristim priliku da onjušim nestabilne molekule vazduha obogaćene hemijskom formulom tvog hromozomskog zapisa. Udahnem duboko da popunim svaku aveolu svojih pluća i napravim zalihe tvog mirisa do našeg sledećeg susreta.
Zadržim dah i ne dišem par dana, meseci, godina, vekova koliko god je potrebno.
Sedim tako pored tebe i isijavam radost, sreću, nežnost, razumevanje, zavodjljivost, dobrotu, duhovitost, dubokoumnost .
A ti kao sa pijačne tezge biraš i uzimaš potpuno besplatno ono što ti je u tom trenutku potrebno .
Jer ja kad volim svega imam u izobilju .
Kada ne volim, skupim se kao vuneni džemper posle iskuvavanja. Smanjim se kao petodinarka na tvom dlanu.
Možeš da me zafrljačiš u fontanu želja i poželiš najlepše želje. Možeš da me ubaciš u džuboks i pustiš moju najdražu pesmu.
Možeš da me uplatiš na tajni račun u Švajcarskoj banci.
Ma , ništa ti ne vredi . Hladna sam , nepokretna i ravna kao zaribali šraf na rashodovanoj mašini .
Nemam onda snage ni onoliko koliko je potrebno za održavanje mog jednoćelijskog organizma a kamoli super organizma brzopoteznog brbljivog vanzemaljca .

Ana San Snova Milinović

недеља, 20. март 2011.

NAŠE PRIRODNO STANJE

   
Ja imam jako telo, kao stablo hrasta. 
Niz moju hrapavu koru trčkaraju razne bube, 
mravi se ljube i larve koru dube. 
Moje ruke, vižljaste grane, ponekad se zamrse u oblake
 i tada vreme stane i polovi promene strane i naelektrisanje.
 Sve se izokrene naglavačke, samo ja i moji oblaci ne
 jer to je naše prirodno stanje.

  U mojoj krošnji vole da se gnezde vrane. 
Ujutru, pre nego što sunce grane, 
lepu frizuru mi naprave
 i onda u horu simfonijom dočekaju zoru.

A kada se hrast zaželi slobode, 
moje korenje se pretvori u noge 
i škripavim koracima od sedam milja
 na drugi kraj sveta ode.
Sa sve oblakom u mojoj krošnji.
Sa sve bubama u mojoj kori.
Sa sve vranama na mojim granama.

Ana San Snova Milinović  

                                               

KAKVE VOLIM (ili hadronski kolajder)


Volim ljude sa kojima je lako. Kod kojih sve može. Koji ne mozgaju više nego što je potrebno, ne prebiraju po uspomenama, ne strepe od sadašnjosti, ne paniče zbog budućnosti .
Volim ljude koji svoja dostignuća dele u bescenje, iako zlata vrede. Veliki su u mojim očima. Carevi su.
Volim one koji odmah kažu : da, hoću, važi, hajde ...zato što umeju i mogu i lako im je to .
Volim ljude koji umeju da vole i koji svoje voljeno biće uzdižu do neba da ga pokažu Bogu i podele radost sa njim.
Volim one koji poznaju sve zakone i tajne života. To znanje se ne uči , sa njime se rađamo ali ga zaboravljamo.
E, pa ja volim one koji nisu zaboravni !
Malo je takvih ljudi. Rasuti su svuda po svetu pa ih je teško sresti. One koje sam srela ljubomorno čuvam u svom srcu. Kako i ne bih kada smo od iste sorte.
Ponekad se zapitam, kako bi izgledao svet da je više "NAS" od "ONIH" ?
Da li bi zemlja izgubila svoju petodimenzionu super gravitaciju ? Da li bi se kosmos urušio zbog diverzije kvantnih teorija subatomskih čestica ?
Jedva čekam da proradi hadronski kolajder. On će sigurno dati odgovore na ova moja pitanja ?! A možda i neće ?!
Jer izmislili su ga "ONI" za svoje potrebe a ne "MI" !
Pi, kako sam se sad smorila .

Ana San Snova Milinović